O zdravlju stopala govori Branka Simonič

Updated: Jun 25



Povod za razgovor s gospođom Brankom stiže u rujnu, u novoj školskoj godini pod njenim vodstvom kreće novi obrazovni program medicinske pedikure.

Medicinski problem kojim se posebno dugo i uspješno bavi je dijabetes - pandemija koja je već duže vrijeme snažno prisutna i ne jenjava. O vrijednom zanimanju i vještini njege stopala govori nam Branka Simonič.



Kako ste se zainteresirali za pedikuru?

Kao djevojčica sam imala probleme s uraslim noktima. Mama me je kao dvanestogodišnju djevojčicu vodila u pedikerski salon, ne sjećam se više sa sigurnošću imena salona osim da se nalazio negdje u centru Zagreba u Radićevoj ulici. Gospođa koja je radila u salonu je ostavila duboki dojam na mene. Bila je vrhunski terapeut i bez nekih strašnih bolova godinama mi je uspjevala rješavati problem. Tada se rodila moja prva želja na isti način pomoći drugima.

U vrijeme kad ste birali profesiju bilo je malo drugačije nego danas?

Kada sam trebala odlučiti o svojoj profesiji već je bio uveden program Usmjerenog obrazovanja, a ja sam se pod utjecajem mojih školskih prijateljica iz osnovne škole našla u srednjoj ekonomskoj školi. U mjestu gdje sam odrastala nije bilo kozmetičke ili

pedikerske škole, pa sam tek po završenoj maturi počela razmišljati o prekvalifikaciji i nakon par godina upisala sam srednju kozmetičku školu u Beogradu. Bilo je potrebno sve početi od početka. Na prvom satu anatomije, rekla sam si da to nije za mene, ali sam bila ustrajna u namjeri jednog dana biti kao teta koja me rješavala boli u stopalima iz mjeseca u mjesec.


Nakon srednje škole pedikerstvo ste učili na više različitih mjesta za prekvalifikaciju?

Zahvaljujući mojoj profesorici praktikuma iz Zagreba uspjela sam savladati početni strah i misli hoću li porezati nekoga, što ću ako nešto ne znam. Bit svake nauke je imati dobrog mentora, ona nas je strpljivo promatrala, posvetila nam je vrijeme, čak i izvan školskih obaveza i po završetku škole sam se našla u njenom salonu, kao terapeutkinja pripravnica, kasnije i kao samostalna pedikerka. To su bili sami počeci. Osim što sam učila od ljudi koji su s ljubavlju radili svoj posao oduvijek sam promatrala ljude i primjećivala njihov hod i razliku između načina kretanja nekoga s lakim korakom i nekog tko jedva hoda. Učeći shvatila sam koliko važnu ulogu u tome imaju predikura i zdrava stopala.


Koliko su nam stopala važna i koliko su zapravo komplicirana?

Stopala nose cijelu našu težinu i najviše su opterećen dio tijela. Njihova građa je fantastično složena, sadrže gotovo četvrtinu kostiju u našem tijelu, čak 26 kostiju nalazi se u jednom stopalu, a svojom građom nožni palac otkriva kako je prije imao jednaku funkciju kao i palac na ruci. Upravo ta komplicirana građa stopalima omogućava im nositi čitavu težinu tijela.


Kosti stopala - izvor: Wikipedia
ukupno 26 x 2 kostiju odgovornih za stabilnost

Što bi ste izdvojili kao najčešće probleme stopala?

Najčešće promjene na stopalima događaju se usljed prevelike tjelesne težine ili pretjeranih napora - plesanje bijelog baleta najočitiji je primjer. Spušteno stopalo je najčešći problem, čekićasti prst (digitus maleus), bolni natisci na stopalu, bolovi u prednjem dijelu stopala najčešće kao posljedica spuštenog poprečnog svoda stopala (metatarzalgiija), reumatoidno stopalo... uz druge utjecaje dovode do deformiranja stopala.

Kad je briga o stopalima u pitanju nema pogovora, zašto?

Uzmemo li samo primjer koliko smo spremni izdvojiti vremena i novca za promjenu ljetnih i zimskih guma na automobilu, to je sasvim opravdano jer znači našu sigrurnost u vožnji, isto tako zdrava stopala su nam osnova za sigurno kretanje. Kao stručnjak sa ovog područja mogu savjetovati, da i za stopala idemo više puta godišnje

na pregled.


Kad je apsolutno neophodna liječnička pomoć?

Dijabetičko stopalo razvija se kao posljedica dijabetesa i može dovesit do amputacije ukoliko se ne tretira. Pored liječničkog pregleda i izvršenog preventivnog testa u ambulantama, dijabetičarima savjetujem pedikerske usluge kod stručno osposobljenog kadra i to u razmaku od 4-5 tjedana.

Metabolički poremećaj dijabetes u pravilu se očituje kao povećanje razine glukoze (šećera) u krvi. Danas spada među najčešće kronične bolesti – pogađa oko 9% odrasle populacije, odnosno čak do 20% osoba starije životne dobi. Broj oboljelih u posljednjih 20 godina povećao se šest puta, a Svjetska dijabetološka federacija procjenjuje da bi do 2025. godine mogao porasti s približno 170 na 330 milijuna oboljelih što je više nego dvostruko povećanje. Zbog toga se preporučuju redovite kontrole u dijabetološkim ambulantama zdravstvenih ustanova, stručno osposobljenim terapeutima, pedikerima koji također pridonose otkrivanju problema. Neotkriveni dijabetes je iznimno opasan za srčni i moždani infarkt, zato je pravovremeno otkrivanje i liječenje.

Komplikacije kod dijabetičkog stopla mogu biti jako ružne, a u današnjem vremenu razvijenih institucija, medicinskog osoblja, osposobljenih terapeuta za stopala, možemo ih izbjeći prevencijom. Kod dijbetičara koža je suha pa koristite blage neutralne sapune ili gelove, koji neće dodatno isušiti kožu. Također, kod dijabetičkog stopala posebno treba obratiti pažnju na temperaturu vode jer je ono manje osjetljivo na osjećaj topline i boli, što je najčešći problem neuropatije pa može doći do opekotina.


Koji su najčešći vanjski, a koji unutarnji faktori koji utječu na razvoj problema sa stopalima?

Najčešći vanjski faktori su svakako higijena, pravilna upotreba kvalitetnih higjenskih sredstava. I kretanje, tjelovježba je jako bitna u prevenciji deformacija stopala.

Situacija pandemije nas je dodatno upozorila koliko je bitno prati ruke, o higijeni nogu također treba voditi računa, one su naši stupovi, a stopala postamenti, produžetak kralježnice. Sjetite se samo osjećaja kad imate žulj na nozi, vjerojatno vas boli cijelo tijelo. Redovito pranje nogu u mlakoj vodi, sa blagim neutralnim sapunom (tko ima probleme s gljivicama, preporučam obični tvrdi sapun) je osnova higijene kao i izbjegavanje nošenja odjevnih predmeta koji nisu od prirodnih materijala.


Moglo bi se reći kako je starost isto važan faktor razvoja problema sa stopalima, mijenja se struktura kože, narušava se hormonalni balans, krvožilni sustav slabi, javljaju se proširene vene što za posljedicu ima ekceme na stopalima, moguća je pojava psorijaze. Što sve starost donosi ovisi o vanjskim uvjetima koji su nas pratili kroz život i o genetskoj predispoziciji.


Unutarnje faktore promjena na tijelu uvjetuje prehrana koja može prouzročiti mnoge

bolesti koje posljedično dovode do problema sa stopalima. Stopala su krajnja točka tijela preko koje smo u dodiru sa svijetom kojim kročimo i toga bi morali biti svjesni. Biti educiran je ključno, i kada je potrebno staviti se u ruke educiranih terapeuta za stopala.




Kada se prisjetite svog procesa učenja bez obzira bilo to u sustavu kroz praksu ili kasnije kroz posao, što Vam je ostalo u sjećanju?


Uvijek sam željela naučiti nešto novo. Slušala sam mnoge stručnjake, redovito pratila

trendove i razvoj, ali najviše sam se divila gospođi višoj medicinskoj sestri Miri Slak s kojom sam imala priliku raditi na slučajevima vrlo rijetkih bolesti stopala i koja me naučila me kako ih sanirati, zaliječiti, pomoći otkloniti bol.

Teoretsko znanje je vrlo važno, ali tek kada se nauči praktično savladavati raznolike akutne primjere, tek onda se može biti siguran u prepoznavanju problema, postavljanju pravilnih dijagnoza i samostalno pristupiti sanaciji i liječenju.

Univerzitetni klinični center Ljubljana, mjesto je gdje sam susrela mnoge kronične i teške slučajeve, pa sam tijekom obrazovanja kod njih stekla ogromno praktično znanje. Prvi dan na klinici bio je noćna mora, a ne ostvarenje sna o pomaganju drugima koji sam imala kao djevojčica.


Evo zbog čega se živo sjećam baš sestre Mire: način na koji mi je prenosila znanje. Dala bi mi u ruke kliješta, skalpel i dezinfekcijsku vaticu. Bilo je to moje vatreno krštenje u svijetu obrade dijabetičkog stopala: čovjek srednjih godina imao je veliku ranu iz koje se širio neugodan miris. Prije dolaska na kliniku nisam razmišljala o tome koliko je dijabetes opasan. »Bože moj, kako ću pokazati svoju vještinu i rad na stopalu koje je izuzetno loše izgledalo«. Sestra Mira je bila kraj mene i strpljivo mi pokazala postupak rada. Najprije smo obavile mjerenje gleženjskog indeksa ( u ležećem položaju nad gležnjom izmjerimo sistolični tlak u arteriji i tlak na obje nadlaktice), zatim ispitale senzoriku monofilamentom i tako dalje. Nakon prvog šoka sam joj bila jako zahvalna jer je gospođa Slak bila nesebična u prenošenju svog bogatog znanja i iskustva i velika podrška.

Kojim putem se dalje razvijala vaša karijera?

Dolaskom u Sloveniju, prije 23 godine, našla sam sebe. Pored pedikerstva htjela sam

»proviriti« u svijet s više izazova, svijet znanosti. U Mariboru sam uspješno završila Fakultet, smjer Komunalni inžinjer. Ni to mi nije bilo dosta pa sam nastavila na Ekonomsko – poslovnom fakultetu raditi magisterij iz poslovnih znanosti. Kako uvijek ponavljam: U ZNANJU JE MOĆ. Paralelno završavam višu kozmetičku školu u Ljubljani, na to još godinu dana Majstorski ispit i počinjem aktivno s radom u pedikerskoj branši kao vođa tima Terme 3000 u Moravskim Toplicama.

Kako sam bila vješta u domeni medicinske pedikure to me odvelo u više praktičnom nego menadžerskom smjeru. Počela je suradnja s LKH, Landeskrankenhaus Graz i Univerzitetnim Kliničnim Centrom u Ljubljani na odjelu za endokrinologiju i diabetes. Osim s već spomenutom gospođom Slak, zahvalna sam i sestri Maji s urgentnog dijabetološkog odjela. Suradnja u bolnicom bila je vrhunsko iskustvo na kojem sam beskrajno zahvalna prof.dr. Vilmi Urbančič Rovan koja je bila voditeljica našeg vrhunskog tima.

Trenutno imam svoj vlastiti posao, Podology - edukativni centar za medicinski pedikir i oskrbo dijabetičnog stopala. Zbog velikog interesa surađujem sa centrima za osposobljavanje i diabetološkim ambulatama kao vanjski suradnik. Također radim edukacije diljem bivše zajedničke države. Stečeno znanje i vještine je potrebno obnavljati i s tim uvijek iznova učiti, jer zahtjeva veliku mjeru odgovornosti, opreznosti i preciznosti. Biti medicinski pediker ili podolog nije jednostavno, ali sam srećna da sam slijedila svoje srce. U svom poslu uživam i ovom prilikom savjetujem: Radite ono što volite, u čemu nalazite sebe, to je jedini put do uspjeha.


Kakav je vaš dojam o tome odlučuju li se mladi sve  teže za rad u zdravstvu, njezi i skrbi?

Baš je suprotno! Mladi sve više žele raditi u zdravstvenoj branši. Prvenstveno se

odlučuju za njegu starijih, za medicinsko osoblje, a mnogi i za kozmetičko- pedikersko

obrazovanje. U Austriji i Njemačkoj je ta profesija u deficitu, pa se vrlo lako može

zaposliti.


Kako ste se Vi razvijali kao mentor/edukator? Posljednjih 20 godina čini se da se jako puno toga jako brzo mijenja u procesu obrazovanja?


Razvoj pedikerstva se polako razvijao s godinama, posjećujući klinike u Grazu i Ljubljani stekla sam mnogo iskustva. Također, redovita sam na velikom broju seminara, kongresa koji uvijek donesu neki novi val u našoj profesiji. Naravno, mogu istaći da je bilo potrebno ulaganje u znanje i s finacijske strane, nije bilo lako, ali vam mogu reći: ISPLATILO SE.

Točno je, da se mnogo toga promjenilo u posljednjih 20 godina. Promjenio se životni stil i navike. Ljudi postaju sve svjesniji, da su posjete kozmetičkom salonu i pregled stopala potrebni i zdravstveno opravdani, to pokazuju i statistički podaci rasta naše profesije. Stil života mnogo će se promjeniti tek sada nakon štosmo ušli u treću deceniju ovog stoljeća. Sigurna sam, da je ta generacija svjesna činjenice, da je preventiva bolja od kurative.

Mnoge klinike u EU već sada neke slučajeve šalju pedikeru / podologu, a ne kirurgu na daljnju obradu. Tipičan primjer za to je upravo urasli nokat s početka moje priče o odabiru karijere.


S kojim se problemima medicinski pediker najviše susreće?

Problemi s kojima se najčešće susrećemo kao terapeuti stopala su pukotine kože (ragade), gljivične infekcije, atletsko stopalo, kurje oko, urasli nokat, izraženi čukljevi (hallux valgus).



Koliko se sama struka brzo mijenja i kako Vi obnavljate svoje znanje?

Sama struka se menja brzo zbog novosti koju donosi tehnologija. Aparature postaju

savršenije, za njihovo baratanje je potrebno sve više znanja i nove vještine. S druge strane nove tehnologije pružaju mnogo. Redovito pratim novitete distributera vrlo kvalitetne aparature u Sloveniji i naravno suradnja s Institutom u Grazu, UKC Ljubljana, i Općom bolnicom u Murski traje i tako sam u pogledu dijabetičkog stopala prisutna kod svih novih problema i njihovih rješenja.



129 views0 comments